Pogledaćeš kroz staklo i znaćeš da sam to ja zamakla brzo, brzo, brzo, da te samo nazrem, a da me ne vidiš. Ni druga boja kose, ni drugi stas, ni odsečan hod, ništa neće moći da te zavara - znaćeš da sam brzo prošla ispred tvog prozora, znaćeš, stvarno.
I kad se lenjo pokreneš da bi se uverio da nisi u pravu, da je to ipak neko drugi, da pramen kose zamakao za ćošak zapravo pripada nekome koga svaki dan teško zaboravljaš, zaigraće leptir u stomaku, pa za njim drugi, pa celo jato...
Tada, kad se godine zavrte u nizu, počećemo da pipamo, svako po svom sećanju, očajnički tražeći ONAJ dodir. ONAJ, koga nije ni bilo. ONAJ, koji smo izmišljali. Koji je postao stvarniji od mnogih stvarnih. Koji peče i ostavlja žig. Zauvek. Da si moj i da sam tvoja, na nekoj poljani stvarnijoj od stvarnih.
I niko neće znati ništa o tome, jer se to nije ni desilo.
| « | Decembar 2008 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||